Bivši radnik hidroelektrane Dubrovnik u Platu Rado Radić Dubrovačkom dnevniku je uputio pismo povodom godišnjice tragedije u kojoj su prije gotovo godinu dana bježeći od požara svoje živote izgubili Davor Pozniak, Mato Maškarić i Ivica Zvrko.

he dubrovnik plat.jpg

U nastavku prenosimo njegovo pismo.

"Dragi kolege hepovci, ovo vam želi reći bivši zarobljenik i logoraš elektrane, čovjek preko čije su se obitelji 'prelile' dvije nacionalne tragedije vezane za centralu u Platu:

Ako volite svoju djecu, emigrirajte iz Hrvatske!

U zarobljeništvu od 107 dana za vrijeme rata u elektrani, sam se uvjerio da čovjek može preživjeti sve. Može preživjeti siromaštvo, nepravdu, bol, jad i bijedu, neimaštinu, opresiju, udarce i maltretiranje. Može preživjeti usamljenost, šikaniranje, neprijateljstvo, ropstvo, može preživjeti sve dok god postoji neka naznaka da bi se to jednog dana moglo promijeniti.

Ali ako postane jasno, da će čak i pokušaji da se nešto napravi za budućnost, završiti zarobljeno u mrežu privatnih i partikularnih interesa i ideologija, onda je i posljednje utočište, ta mitska Nada koja umire posljednja, nepovratno izgubljena i na kraju, zaista, ne ostaje više ništa.

A to se ovih godinu dana događa s osposobljavanjem elektrane koja je, uz sve eventualne nedoumice, nejasnoće i suprotna mišljenja, kod povelikog broja ljudi, ne samo uposlenika predstavljala posljednji tračak nade. I sada, nakon svega što se, kriminalu kroz politiku hvala, s ovom užasnom tragedijom izdogađalo i iskristaliziralo, i ta nada polako odlazi u nepovrat, tako da se sada svaki normalni, a tehnički obrazovani zaposlenik elektrane mora zapitati:


Što je ostalo? Koji je razlog za daljnji život i rad u ovoj nepotističko - kriminalno/korupcionaško -uhljebničkoj tvorevini, ako se NADA da će jednom u budućnosti biti bolje tako ustrajno zatire?

Odgovor na ovo pitanje je, nažalost, negativan. Gotovo je. Čak ni fraza 'zadnji neka ugasi svjetlo' više nema smisla jer svjetlo u tunelu je već ugašeno, žarulje su pregorjele od muke, ne mogavši više izdržati količinu gluposti kojom su obasute. I zato vama mlađima kao stariji kolega mogu samo preporučiti sljedeće:

Ako možete, idite. Idite odatle. Idite i ne okrećite se.

Poslije ove nacionalne tragedije više nemate nikakvih obaveza prema bunaru besmisla u koji se pretvorio hrvatski elektroenergetski sustav ( HEP).

Upitajte se gdje je nestalo više od pola stoljeća izvrsnosti elektrane?

Gdje je nestalo prvo mjesto, blizu pola stoljeća po spremnosti na Balkanu, koje se mjerilo za HE 'Dubrovnik' do 12 minuta zastoja pogona godišnje, ljudskom greškom?

U elektrani stručnjaka koje pogoni glad za znanjem o pogonu sa svih aspekata sve je manje. Zašto?

Zato jer su političari uništili sve.... a recite iskreno tko želi svojoj djeci ili sebi da radi u nekoj takvoj tvorevini..???

U Dubrovniku i Županiji su ubili tehnička zvanja koja čine najpametnije jedinke u svakom društvu i koji su temelj svakog razvoja, svake države.

Argument za to je razvijeni svijet kojemu se divimo preko novina i dalekovidnica. Koliko 'INŽENJERA' imamo u politici, ili na vlasničkim pozicijama u kompanijama?

A to su redom najbolji đaci u osnovnim i srednjim školama, dok su PRAVNICI redom štreberi kojima nije potrebna VIZIJA, a EKONOMISTI mediokriteti koji drugi studij ne mogu završiti.

Kada bi deduktivno mogli zaključivati zaključak je jedan - BUDUĆNOST su dali u ruke prosječnim ljudima i oni čak i da daju svoj maksimum ne mogu bolje od ovoga.

Da se vratimo na elektranu… ELEKTRANA JE KAO I DRŽAVA. Da bismo uopće opstajali, morate imati nešto posebno, biti inovativni, fleksibilni i kvalitetni na svim pozicijama, a vi jednostavno više nemate tehnički kvalitetno pokrivene pozicije osim REŽIJA; tzv. uprave, knjigovodstva i pravne službe koje u proizvodnji nazivamo REŽIJE.

Zato ako volite svoju djecu i želite da izrastu u normalne osobe 21. stoljeća, spašavajte ih preko sebe. Ako ostanete, vaša djeca će postati bezlični nemaštoviti dronovi ubijene kreativnosti.

Putovnice, koferi, internet, oglasi. Jer njihovi planovi i programi su sve besmisleniji, propisi su sve birokratskiji, prostora za dokazivanje znanja i inventivnosti je sve manje.

Među tehničkim kadrom entuzijaste se gazi, a poltroni i pisari prosperiraju. Postoje izuzeci, ali močvara se širi i od isušivanja očito neće biti ništa. Kontinuitet je jasan, trend je nedvosmislen," stoji u pismu.