U srcu pravoslavnog kalendara, Veliki petak zauzima posebno mjesto – dan tuge, molitve i tišine, kada se vjernici prisjećaju stradanja Isusa Hrista. Ali, dok se ovaj dan posmatra s duhovne strane kao najžalosniji u sedmici stradanja, on u Hercegovini ima i onu tihu, toplu notu pripreme za Vaskrs – bojenje jaja.
Nekada su hercegovačke domaćice, naše bake i prabake, imale jedan jedini recept za savršeno vaskršnje jaje – lučina, ljuska crnog luka. Skromno, prirodno i s puno pažnje. Danima ranije skupljale su se lukovine, a uoči Velikog petka, rano ujutru, voda bi već ključala na šporetu na drva. U tkanim pregačama, žene bi birale najljepša bijela jaja, stavljale ih da se kuvaju u vodi punoj lukovine, često uz dodatak listova raznih biljaka – djeteline, peršuna, vinove loze. Te biljke bi se pažljivo pritisnule na jaje, umotale u najlonsku čarapu, pa bi nakon kuvanja ostao prirodni otisak – prava mala umjetnička djela u smeđim, zlatnim i crvenkastim tonovima.
„Tada nije bilo hemije, ali su jaja bila najljepša. Svako drugačije, svako s dušom“, priča baka Radojka iz sela nadomak Trebinja, prisjećajući se kako su djevojke takmičile čije je jaje ljepše, a sve se radilo uz priču, pjesmu i miris domaćeg hljeba.
Danas se, međutim, slika mijenja. Mlade Hercegovke ne zaboravljaju tradiciju, ali joj često dodaju dašak moderne kreativnosti. Instagram, Pinterest i YouTube donijeli su nove tehnike: bojenje prirodnim bojama od kurkume, cikle, crvenog kupusa, pa čak i kafe. Tu su i mramorne tehnike, efekti galaksije, dekupaž, akrilne boje i zlatni listići. Kuhinje postaju prava mala umjetnička ateljea.
„Volim da eksperimentišem. Uvijek jedno jaje ofarbam baš onako kako je to radila moja baka – u lukovini, ali ostala se igram. Lani sam pravila jaja s efektom mermera i svi su se oduševili“, kaže Milica , koja svake godine objavljuje svoje vaskršnje kreacije na društvenim mrežama.
Iako su se metode promijenile, suština je ostala ista – vaskršnja jaja se i dalje boje s ljubavlju. Bez obzira na to da li koriste lučinu ili zlatne prahove, i mlade žene Hercegovine njeguju ono što su naslijedile – običaj da se Veliki petak provede u tišini, posvećenosti i stvaranju ljepote koja će krasiti vaskršnju trpezu.
Jer, između otisaka lista vinove loze i zlatnog akrila, pulsira ista želja: da se kroz svako jaje prenese toplina doma, duhovnost praznika i sjećanje na žene koje su to činile i prije sto godina.
Napišite svoj komentar!