Jedno od hercegovačkih muzičkih obilježja je ganga, jedan od načina na koji se u ovom kraju pjevaju izvorne narodne pjesme, gdje jedan pjevač "vodi", a ostali prodornim glasovima prate i podržavaju pjesmu.


U Hercegovini je čuti gangu nešto sasvim normalno. A u drugim krajevima ovakav način pjevanja nerijetko izaziva čuđenje. Potpisnik ovih redova je ubijeđen da su mnogi Novosađani ostali zatečeni kada su krajem septembra članovi muške pjevačke grupe Udruženja za očuvanje narodne pjesme i igre "Sava Vladislavić" iz Gacka složno zapjevali "Evo braće što umiju da čuvaju tradiciju".
U tren oka okupili su se i priključili pjesmi Gačani, Trebinjci, Ljubinjci, Hercegovci iz svih mjesta, kolonizovani davnih četrdesetih godina prošlog vijeka u ravnu Vojvodinu. "Grleno" su pjevali, sjećajući se, na taj način, starog zavičaja, o kome su im stariji nekada davno pričali. Ponajbolji u ovoj narodnoj umjetnosti su Gačani, članovi Udruženja "Sava Vladislavić".
- Vjerske svečanosti, narodni i državni praznici obilježavani su u veoma veselom raspoloženju. Tim povodom igralo se kolo i pjevalo, skoro cijeli dan. Bili su to praznici za oči i dušu. Sve je blistalo od ljepote, narodne nošnje i mladosti. Tu su se momci i djevojke zagledali, zaljubljivali, a kasnije i vjenčavali. Pjevalo se po grupama pa su jedni druge gangom natpjevavali - priča Lazar Okiljević, prvi čovjek pjevačke grupe iz Gacka.
Pored njega, tu su još i Miloš Okiljević, Goran i Uroš Vuković, Ranko, Milimir i Radoš Rebić i Miladin Avdalović.
- Učesnici smo brojnih manifestacija, sijela, kao i sabora izvornog pjevanja. Pobjednici smo brojnih takmičenja u Hercegovini i sabora izvornog stvaralaštva, a posebno nam je zadovoljstvo što smo predstavljali Republiku Srpsku na Danima RS u Zrenjaninu - kaže Okiljević.
Pričaju, kad je neki stranac prvi put prisustvovao ovim svečanostima, nije mu bilo jasno šta znači ovo nadvikivanje kod gange. Kada su mu objasnili način izražavanja osjećanja ovakvim pjevanjem, on je odgovorio da mu se čini da ovdje jedan pjeva, a deset njih mu se rugaju. Za vrijeme Austrije jedan muzičar je pokušao da zapiše gangu, ali mu se pero polomilo.
Kada bi Hercegovce znatiželjnici pitali: "Pa kako vi to tako jako, a opet ritmično i lijepo pjevate", oni bi odgovarali: "Najprije se zagrlimo, iskrivimo vratove i zapnemo iz petnih žila. Čini nam se da dođemo u utrobu zemlje." A onda iz pradubine, ponornice zahuče i iz njih krene do neba strašna grlena jeka.
- Vjerujte da naša pjesma nije uopšte jednostavna. Treba složiti glasove. Kad glavni pjevač započne pjesmu glasom snažnih grlenih vibracija i jasnih riječi, onda drugi glas najprije preuzima pjesmu, a potom zajedno sa ostalima prati glavnog pevača. Gangu je teško shvatiti nekome ko nije Hercegovac. Ona se može shvatiti samo "iznutra", putem, to slobodno mogu reći, neke tajanstvene veze sa našim precima. U njoj se ispoljava neprikosnovena sloboda čiji je izraz dat u gromoglasnosti. Naša pjesma je naša sloboda - sa osmijehom priča Okiljević.
Za vježbanje i pripremu, kaže, ne treba mnogo, samo malo vremena i dobrog raspoloženja. Kada snijeg prekrije cijelo Gacko, od Čemerna do Stepena, a vuci počnu da zavijaju hercegovačkim "ledenicama", Hercegovci pjesmom čuvaju tradiciju i lijepu narodnu umjetnost.
Jer čovjek može da pjeva samo kad je srećan i slobodan. A pjesma je sloboda.
Ratimir Mijanović/Glas Srpske