Od 1. januara naredne godine, građane Republike Srpske očekuju veći računi za električnu energiju – ne zbog povećanja cijene jednog kilovat-časa, već zbog planiranog rasta mrežarina, naknada koje su mnogim potrošačima i dalje nejasne.
Distributivna preduzeća, među kojima je i Elektrohercegovina iz Trebinja, još u aprilu su podnijela zahtjev Regulatornoj komisiji za energetiku RS za pokretanje tarifnog postupka, tražeći povećanje cijene mrežarine u prosjeku za oko 36,48 odsto. Prema preliminarnim analizama Regulatora, ukupni račun za domaćinstva mogao bi porasti za oko 17 odsto.
S obzirom na to da prosječan račun domaćinstava iznosi oko 57 KM, procjenjuje se da bi povećanje iznosilo između 5 i 9 KM mjesečno – što je, poređenja radi, približna cijena dvije kafe u trebinjskim lokalima. Iako se ovaj iznos mnogima trenutno čini enormno velikim, posebno u vremenu svakodnevnih poskupljenja, iz ugla distributivnog sektora upravo ta sredstva mogu predstavljati razliku između stabilnog i ugroženog sistema.
Šta je zapravo mrežarina?
Kako bi pojasnili šta konkretno predstavlja mrežarina i zbog čega se traži njeno povećanje, kontaktirali smo direktora Elektrohercegovine Ognjena Kuljića, koji je u izjavi za Trebinje Danas objasnio:
„Prihod za Elektrohercegovinu odobrava Regulatorna komisija za energetiku RS. Skoro jedini izvor prihoda Elektrohercegovine je mrežarina u procentu većem od 95 odsto, za sva distributivna preduzeća u Republici Srpskoj a čiju cijenu Regulator određuje u okviru tarifnog postupka. Mrežarina učestvuje sa nekih 41 procenat u ukupnom računu, s tim što se od tih 41 procenat mrežarina dijeli na prenosnu mrežarinu – koja se plaća Elektroprenosu BiH, i distributivnu mrežarinu, koju krajnji potrošači plaćaju operatorima poput Elektrohercegovine. Ona je jedinstvena za kompletno područje Republike Srpske.”, pojašnjava Kuljić.
Zašto traže povećanje?
Direktor Elektrohercegovine dalje navodi da je do zahtjeva za korekcijom mrežarina došlo zbog više faktora koji ugrožavaju stabilno poslovanje:
„Dosta je faktora koji utiču na poslovanje jednog preduzeća. Mi u prethodnom tarifnom postupku nismo dobili dovoljan iznos sredstava za stabilno poslovanje. Imali smo nedostajuća sredstva na platama radnika, a broj zaposlenih nije premašen – naprotiv, nakon reorganizacije 2021. godine, konsultantska kuća PricewaterhouseCoopers, u saradnji s komisijom koju su činili predstavnici Ministarstva energetike, Elektroprivrede i svih distributivnih preduzeća, odredila je maksimalan broj radnika na nivou do 305. Mi imamo ispod tog broja. Iako je broj radnika manji, nisu nam odobrena ni približno dovoljna sredstva“, ističe Kuljić.
„Drugi važan faktor je inflacija i sve što ona sa sobom nosi. Minimalna plata je povećavana u više navrata, došlo je i do rasta cijene rada – a sve to predstavlja dodatni trošak u poslovanju Elektrohercegovine. Zbog tih okolnosti, suočavamo se sa poteškoćama u redovnom funkcionisanju.“
Kuljić objašnjava da su sadašnji prihodi formirani prije tri godine, dok su u međuvremenu troškovi održavanja, investicija, amortizacije i osnovnog poslovanja znatno porasli. Sve veći izazov postaje obezbijediti likvidnost i funkcionisanje sistema, naročito kada je riječ o terenskim poslovima i mreži koja se stalno širi.
Zbog svega navedenog, distributeri su, kaže, bili prinuđeni da zatraže korekciju:
„Očekujemo da će se u određenom procentu priznati zahtjevi distributera. Ukupan zahtjev svih distributera je povećanje od 36,48 % procenata, konktetno Elektrohercegovina je tražila povećanje nekih 30,97%. Svako povećanje, pa i ono najmanje, je prilično nepopularna mjera, ali smo, nakon što smo sagledali situaciju, bili prinuđeni da to zatražimo u tom obimu. Očekujemo da će Regulatorna komisija, nakon sprovedenog tarifnog postupka, utvrditi realan iznos povećanja cijene mrežarine za rad distributera.“
Mreža koja zahtijeva stalna ulaganja
Inače, Hercegovina je specifična po svojoj razuđenoj elektroenergetskoj mreži, koja obuhvata brojna sela i teško pristupačne terene. Distributeri pokrivaju široko područje sa velikim brojem dalekovoda, a intervencije su gotovo svakodnevne. Radnici su stalno na terenu – tokom požara, oluja, jakih vjetrova i vremenskih nepogoda, kada dolazi do pucanja stubova i prekida u snabdijevanju.
.jpg)
Ono što se često zaboravlja jeste da su poslovi u elektrodistribuciji među najopasnijima u javnom sektoru. Rad pod naponom, na visini i u svim vremenskim uslovima, često u nepristupačnim terenima, nosi visok rizik. Ipak, ljudi u ovom sektoru svakodnevno obavljaju zadatke od kojih zavisi funkcionisanje čitavih zajednica.
U vremenu kada gotovo sve poskupljuje, iz elektrodistributivnog sektora poručuju da je ovo povećanje neophodno – ne radi se o ostvarivanju dodatne dobiti, već o obezbjeđivanju stabilnog, bezbjednog i pouzdanog elektroenergetskog sistema za sve korisnike.
Ističu da su plate radnika u elektrodistribuciji u Republici Srpskoj znatno niže u odnosu na primanja zaposlenih u „Elektroprenosu BiH“, kao i u poređenju sa kolegama iz distributivnih preduzeća u Federaciji BiH. Zbog toga im je cilj da kroz tarifno povećanje dođe i do rasta primanja zaposlenih, kako bi se, između ostalog, zadržao i monterski kadar. Posebno jer su ovi složeni i odgovorni poslovi nezamislivi bez višegodišnjeg iskustva, a radnici koji ih obavljaju moraju biti adekvatno i pravedno nagrađeni.
Napišite svoj komentar!