Profesorka ruskog jezika u penziji Spasa Zotović već decenijama čuva fotografije i pisma Aleksandre Jesenjin, sestre ruskog pjesnika Sergeja Jesenjina.


Sa Aleksandrom se dopisivala sve do njene smrti, u ljeto 1981. godine, a upoznale su se i lično.
Sve je počelo slučajno, kada je Spasa kao temu maturskog rada u gimnaziji izabrala poeziju Sergeja Jesenjina.
- Tada nije bilo dovoljno literature na srpskom, a pogotovo na ruskom jeziku. U predgovoru jedne knjige pročitala sam da njegova sestra Aleksandra živi u Moskvi i odlučila da joj napišem pismo. Mislila sam da nikada neće stići, jer nigdje nisam našla adresu, pa sam samo napisala njeno ime i prezime, a ispod Moskva i SSSR - sjeća se Spasa.
Najveće iznenađenje, tadašnju gimnazijalku, je sačekalo kada se nakon ljetnjeg raspusta vratila u školu i pošla u četvrti razred.


- U školi me čekalo pismo poslano avionski. Nisam mogla da vjerujem da mi je Aleksandra odgovorila. Napisala je da je prijatno iznenađena mojim javljanjem i da će mi poslati sve što mi bude trebalo od literature za maturski rad. Tako je počelo naše prijateljstvo - priča ona.
Nakon što se udala i zasnovala porodicu u Trebinju, profesorka Zotović se rjeđe dopisivala sa pjesnikovom sestrom.
- U jednom momentu sam dobila pismo od Aleksandre u kome me pita zašto ćutim. Osjećala sam se prekorenom – prisjeća se Spasa.
Navodi da je polovinom osamdesetih godina boravila u Moskvi i nekoliko sati provela sa sestrom velikog ruskog pjesnika.
- Čule smo se predhodno telefonom, a Aleksandra je odložila svoj put u Konstantinovo da bi me ugostila u Moskvi. Razgovarali smo oko dva sata, o odnosu vlasti prema Jesenjinu, pjesnika prema svojim sestrama, prema roditeljima, Jesenjinovoj smrti. Doživjela sam je kao ženu umornu od života kojoj su se događale mnoge nedaće. Pored svega, bila je tiha i gostoljubiva – sjeća se Spasa.
Aleksandra je Spasi slala i fotografije i porodični album sa posvetom, stizale su i novogodišnje i osmomartovske čestitke, knjige, a svaka je imala neku poruku.
Profesorka Zotović kaže da su odnosi sa pjesnikovom sestrom bili malo zahladnili kada joj je u jednom od prvih pisama napisala da je čitala roman „Bez laži” Anatolija Mariengofa.
- Aleksandra je bila malo povrijeđena i odgovorila mi je da je taj romam pun laži i da je Mariengof bio ljubomoran na uspjeh njenog brata, te je htio ubjediti čitaoce da je Jesenjin pijanac koji je trijezan samo sat vremena dnevno i tada piše pjesme - objašnjava Spasa.
Ona dodaje da se Aleksandrina ćerka Svetlana borila da se sazna istina o smrti Sergeja Jesenjina, koja prema tvrdnjama porodice, nije onakva kakva je javnosti predstavljena.
Navodi da jedva čeka da se otvore arhivi 2025. godine, koji će, nada se, potvrditi priču porodice, da je pjesnik stradao od Staljinovih ljudi.
Supruga novinara
Aleksandra Jesenjin bila je udata za novinara. Imala je dvoje djece.

D.Čolović/Blic