Porodica, predstavnici gradske vlasti i prijatelji danas su u Trebinju položili cvijeće i prislužili svijeće na grob Srđana Aleksića koji je na današnji dan prije 25 godina preminuo od posljedica napada dok je branio prijatelja Bošnjaka.



Srđanov otac Rade Aleksić rekao je da danas nije vrijeme da se njegov sin žali kao izgubljeni momak, već da se slavi pobjeda čovjeka.
"Trebamo da se izdignemo iznad svih sitnih potreba i da budemo ljudi", rekao je Aleksić i istakao da vrlo često dobija poruke od dobronamjernih ljudi iz zemalja okruženja koji mu daju podršku i koji se sa poštovanjem sjećaju Srđanovog lika i djela.
Srđanov grob posjetio je i gradonačelnik Trebinja Luka Petrović koji je rekao da emocije uvijek naviru kada se obilaze ovakva mjesta.
"Ono što je važno poručiti sa ovog mjesta je da ljudi pobjeđuju. Postoje trenuci kada imamo i žal i tugu, kada možemo da kažemo da ljudska djela ne zastarijevaju, da će se veličati i da će biti trajna obaveza i grada i bilo koje vlasti da obilježavaju na dostojan način uspomene na ljude kakav je bio Srđan", rekao je Petrović.
Predstavnici Udruženja Antifašista iz Jablanice Srđanovom ocu su poklonili ploču jablaničkog granita na kome je uklesan lik Srđana Aleksića.
Sekretar Udruženja Ozren Islamović je istakao da će Srđanovo djelo budućim generacijama biti putokaz da na ovim prostorima ima humanosti, ljudskosti i nade.
Srđan Aleksić, tada 27-godišnji mladić, 21. januara 1993. godine u Trebinju je spasio svog prijatelja Alena Glavovića, Bošnjaka iz Trebinja od napada grupe rezervista Vojske Republike Srpske. Preminuo je 27. januara 1993. godine.


Glavović danas živi u Malmeu, u Švedskoj, radi kao čistač u jednoj firmi. Ima dvoje djece, sina i kćerku, koji su već veliki, svoji ljudi.
Navodi da ne prođe nijedan dan, a da ne pomisli na Srđana.
Kako kaže, velika je to rana koja ne može da prođe. Čak ni, eto, poslije 25 godina.


"Jeste, ali džaba. To ostaje u sećanju dok si živ. Ostaje u tebi i ne može se promijeniti nikako. Kako idu godine, sve je teže i teže. Što sam stariji sve je teže, ali mora se čovjek boriti dok je živ", ističe Glavović.
Ističe da svakog ljeta s porodicom ode u Trebinje da posjeti Srđanov grob i njegovog oca. Dodaje da će ta tradicija biti nastavljena i kada njega više ne bude bilo.
"I djeca će slijediti moj put", kazao je Glavović i ističe da djecu vaspitava da budu kao Srđan.
"Sve što je Srđan radio neka rade i oni. Neka budu pošteni, dobri i vrijedni. Neka ne daju na sebe i na drugoga, neka brane sve... Ako poslušaju, a zasad su dobri. Dobri su oboje", ističe Glavović.

Srđanov otac Rade Aleksić izjavio je ranije da je njegov sin umro vršeći svoju dužnost, ali je isto tako rekao da Srđan nije bio heroj, već običan momak. Kako navodi, ostaće pojam dobrote.
"Vi često kažete heroj Srđo, nemojte, jer je Srđo bio obični momak. Srđo je svojim životom ovom gradu ostavio fin pečat jednog mladića koji živi blagorodno, koji živi drugarski, pomalo boemski, koji je bio omiljen u svakom društvu i to je najvrednije što je Srđan ostavio Trebinju", izjavio je ranije njegov otac i dodao da ga Alen često zove.
Srđan Aleksić je posthumno dobio Povelju Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH te brojna druga odlikovanja. Osim toga, nekoliko gradova u BiH i regionu je odlučilo da mu oda počast nazvavši ulice ili prolaze njegovim imenom te postavljajući spomen-ploče u njegovu čast.

SRNA/B92