Za praznik Svetog Vasilija Ostroškog,slava mu i milost, obratio sam se narodu od ćivota Svetog Vasilija, obratio sam se istog dana i iz sabornog hrama Svetog Vasilija u Nikšiću pozivajući sav narod da u duhu i u ime Svetog Vasilija zajednički proslavimo tog velikog svetitelja Božijega, da se jednim srcem i jednom dušom zagrlimo kod njegovog ćivota. Danas pozdravljam narod u Crnoj Gori od ćivota svetog Petra Cretinjskog, a juče smo u ime Episkopskog savjeta uputili saopštenje za javnost gdje smo zamolili državne vlasti da nevino zatvorene Vladiku Joanikija i sveštenike pod hitno oslobode iz zatvora. I računali smo da će se to dogoditi. Međutim, to se, nažalost, nije dogodilo i to je izazvalo reakciju naroda, iako smo mi u tom saopštenju pozvali narod da ostane svojim domovima, da se mirno i spokojno pomole Bogu, da se saborno pomole Bogu za zdravlje i spasenje svih ljudi koji boluju od tog i drugih virusa i da bi se izbjegli bilo kakvi građanski sukobi i nesporazumi u Crnoj Gori.

Nažalost, vlast to nije ispoštovala i zato je došlo do sinoćnjih zbivanja u Crnoj gori gdje su nastradali vjernici, ona djeca koja su prebijena u Pljevljima i u isto vrijeme čuvari reda, što je tragično za sve nas, tragično za Crnu Goru, tragično pred svijetom i Evropom. Zato se obraćam od ćivota Svetog Petra Cetinjskog da se vratimo Bogu Ljubavi, da se vratimo jedni drugima u ljubavi, bez obzira kakvih opredeljenja bili u Crnoj Gori: vjerskih,nacionalnih, političkih i drugih. Da se vratimo uzajamnosti, bratskoj slozi i slobodi. To je ono što je suštinsko, što i danas poručujem i molim one koji su na vlasti da pod hitno oslobode nevinog Episkopa Joanikija i njegove sveštenike koji su u zatvoru i da se prekinu ove diobe i ova sukobljavanja koja su u Crnoj Gori prisutna ne od juče nego još od vremena Svetog Petra Cetinjskog, a naročito nakon 1945. godine, od vremena onog savremenog bratoubilaštva i bogoubilaštva.

Osjećam kao njegov naslednik obavezu u ime njegovo, cjelivajući njegove mošti, da pozovem na bratsku ljubav sve koliko nas ima, kako bi zavladala ljubav u Crnoj Gori, ona za koju se žrtvovao sveti Petar cetinjski, sveti Jovan Vladimir zetski kralj mučenik a isto tako sveti Jovan Krstitelj, čiju ruku ovdje cjelivamo, a i sam Gospod Hristos, čiji dio Časnog krsta ovjdje imamo, koji je raspet iz ljubavi prema svakom ljudskom biću i prema svakom stvorenju. To je ono što je nasušna potreba u ovom trenutku.

Ako neko ima da da odgovara za nešto, ja molim one koji su na vlasti – ja ću to i napisati u pismu gospodi predsjedniku i premijeru ovih dana – da odgovaram ja. I ako treba neko da bude hapšen i suđen, neka to da bude Mitropolit crnogorsko-primorski, naslednik Svetog Petra Cetinjskog. I ako je kriv, neka bude suđen.

Uostalom, neću biti prvi mitropolit koji je suđen. I onaj 1945. sa stotinu dvadeset sveštenika je ubijen, i njegov naslednik je 11 godina osuđen, optuživan da je protiv države, da sarađuje sa neprijateljima države, sa Zapadom i sa Evropom… I njihov naslednik Danilo, takođe je gonjen, zbog toga što je branio da se ne ruši crkva na Lovćenu i da se time oburdava i Lovćen i Crna Gora. I kamenovan je ovdje 1991. godine zato što je mene izabrao i predložio za svoga naslednika.

Mitropoliti crnogorski su, dakle, to nosili, naročito u ovo poslednje vrijeme. Ja molim sve, ako neko treba da bude suđen za to što se događa u Crnoj Gori i za zbivanje naroda u Crnoj Gori, onda treba prije svega mene da sude. Ja sam spreman da izađem na sud i da, ako treba, budem i osuđen i pet, i deset godina, i koliko god treba…

Uostalom, i kada sam ovdje ustoličen, ja sam besjedeći odavde, i pred srpskim Patrijarhom, i pred ondašnjim predstavnicima koji su i sadašnji predstavnici države Crne Gore, rekao da sam došao da mirim, ne samo žive među sobom nego i da mirim žive sa mrtvima i mrtve da mirim među sobom. I trudio sam se koliko imam moći i snage ovih trideset godina upravo u tom pravcu: da prizivam taj mir Božiji, bratski mir, među Crnogorce, među sav ovaj narod da bi se prebrodile te nesrećne naše diobe, koje su nam svojstvene i koje se nastavljaju ovakvim ponašanjem.

Zato molim i sadašnju vlast u Crnoj Gori da prestane da zloupotrebljava samu sebe i organe vlasti protiv naroda. A u isto vrijeme, molimo i narod da svojim ponašanjem ne izaziva vlast nego da se zajednički svi potrudimo, cjelivajući mošti Svetoga Petra, pomiritelja i iscjelitelja, i Svetoga Vasilija Ostroškoga, da se objedinimo u bratskoj ljubavi i zajednici, sa svim razlikama koje su nam svojstvene. To je moja molba, da ne kažem i moj zahtjev i potreba.

Time se obraćam i narodu da zna da je Crkva bila i ostala sa njim. I zato su i ove litije koje su bile kod nas, koje neki proglašavaju da su političke. One nemaju veze sa politikanstvom, već su to litije naroda koji se dogodio, koji se vratio i hoće da se vrati ćivotu Svetoga Petra i moštima Svetoga Vasilija Ostroškoga i da hodi njihovim putem. To je ono što je najbitnije u svemu ovome i zato je neophodno da se i mi svi, bez obzira gdje se nalazimo i kome pripadamo, vratimo tom Božijem putu – putu Svetoga Petra Cetinjskoga i Svetoga Vasilija Ostroškoga. To je moja molitva, moj zahtjev, moj blagoslov svima u Crnoj Gori. A uvjeren sam da je to i blagoslov Svetoga Petra Cetinjskoga.