Sveta velikomučenica Marina spada među najznačajnije ljetnje praznike Srpske pravoslavne crkve, iako njen dan, 30. jul, u kalendaru nije upisan crvenim slovima.
U narodu od davnina poštovana kao Ognjena Marija, čijeg se gnjeva mnogi vjernici plaše jer kažnjava plamenom, zaštitnica je seljaka, polja, njiva, ljetine, trudnica i samrtika.
Na ikonama je najčešće predstavljena s krstom i palmom, sa simbolom mučeništva u rukama, sa zmajem pod nogama, a nekad je okružena kućama u plamenu. Sveta velikomučenica Marina – Ognjena Marija, bila je hrišćanska rimska svetica iz 3. vijeka, koja se poštuje i u pravoslavnoj, i u katoličkoj, i u anglikanskoj crkvi.
Dan njenog pomena je 30. jul. Pošto se slavi usred ljeta, u srpskoj tradiciji ubraja se u red „ognjevitih“ svetaca, zajedno sa Svetim Ilijom, Blagom Marijom i drugima za koje se vjerovalo da pale ognjem i ubijaju gromovima. Predanje kaže da se tokom tih praznika ne smije raditi u kući ili u polju, kako se na dom ne bi navukao njihov gnjev.
Nezamislive muke zbog odanosti Hristu
Velikomučenica Marina rođena je u Antiohiji (današnja Turska) u porodici mnogobožačkog sveštenika Jedesije. O Isusovom životu slušala je od svoje dadilje, te se još kao djevojčica zarekla da će mu zavjetovati život i da se neće udavati.
Krstila se u 12. godini, zbog čega ju je otac odbacio i odveo kod lokalnog namjesnika na pokoru. No, odbila je njegovo naređenje da prinese žrtvu idolima i da se odrekne Hrista, kao i ponudu da mu bude supruga.
Za kaznu, bila je izložena nezamislivim mukama. Izbavila se od davljenja u vodi, a rane od spaljivanja na vatri tajanstveno su zacjelile dok je ležala u tamnici. Na kraju je namjesnik naredio da joj odsijeku glavu mačem. Pogubljena je oko 270. godine, u vrijeme vladavine cara Dioklecijana.
Poslije mučeničke smrti 16-godišnje djevojke, gotovo u trenutku se u hrišćanstvo preobratilo oko 15.000 ljudi. Mošti svetici postale su čudotvorne, imale su iscjeliteljsku moć. Nalazile su se u Carigradu do dolaska krstaša, a danas se njena ruka čuva u svjetogorskom manastiru Vatoped, drugom po hijerarhiji na Atosu. Dijelovi moštiju su u Albaniji, u selu Langa, iznad Ohridskog jezera, u manastiru Svete Marine.
Poštovana u cijelom hrišćanskom svijetu
Ognjena Marija uživa strahopoštovanje u našem narodu. Mnogim porodicama je i krsna slava, a vjernici joj se često zavjetuju kako bi ih čuvala od nesreće i štitila od ljetnjih oluja.
Postoje neznatne razlike između zapadnog i istočnog žitija ove svetici. Jedna od britanskih hrišćanskih legendi bajkovito govori o Satani koji je uzeo formu zmaja, kako bi proždrao sveticu. No, Marija mu je krstom proburažila utrobu i pobjednički iskočila iz njegovog stomaka. Još jedan slikoviti mit govori o demonu koji ju je iskušavao sve dok ga nije ubila toljagom.
Ognjena Marija, u zapadnim crkvama poznata kao Sveta Margareta Antiohijska, jedna je od Svetih četrnaest pomoćnica, čiji je udruženi kult naročito poštovan u vrijeme kuge, Crne smrti, u 14. vijeku. Marinu je anglikanska crkva beatifikovala 1222. godine. Posvećeno joj je preko 250 hramova širom Engleske, od kojih je najpoznatija Vestminsterska opatija.
Običaji za Ognjenu Mariju
Običaj je da se na ovaj praznik, kada zbog velikih ljetnjih vrelina „gori nebo i zemlja“, ne rade nikakvi poslovi. Predanje kaže da onima kojima se 30. jula zapali žito, sijeno ili dom – svetica opominje, jer su se ogriješili radeći na njen dan.
A ako čujete gromove, to može da bude i loš znak – vjeruje se da je pred nama teška i sušna godina, pa i bolest i siromaštvo prema nekim tumačenjima.
Na Ognjenu Mariju treba izbjegavati i kupanje u rijekama i drugim velikim vodama.
Ovu sveticu posebno poštuju žene, tako da 30. jula ne rade ni u kući, ni u polju, a narod kaže da „ne valja ni konac u iglu udenuti“. Vjeruje se i da djevojke treba da poklone ogledalce mladiću koji im se sviđa, te će ih on zauvijek doživljavati kao „svoj odraz u ogledalu“.
Napišite svoj komentar!