Jasno je potvrđene sumnje naše Crkve da se ovaj Zakon, prije i iznad svega, donosi, ne da bi se obezbjedila sloboda vjere već da bi se pristupilo otimačini imovine Pravoslavne Crkve i time započela realizacija cilja iz programa vladajuće partije, koji je proklamovao predsjednik te partije i predsjednik Crne Gore – stvaranju/“obnovi“ nove, državne, podobne i poslušne režimu “autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve“.
Mitropolija crnogorsko-primorska oglasila se saopštenjem nako izglasavanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u crnogorskom parlamentu.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno.
„Skupština Crne Gore je, u noći između 26. i 27. decembra 2019. godine, usvojila diskriminatoran i neustavan Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, prethodno odbivši tri amandmana, koje je preko poslanika Demokratskog fronta, dostavila Mitropolija crnogorsko-primorska.
Amandmane je prethodno odbila i Vlada Crne Gore na svojoj vanrednoj sjednici.
Mitropolija crnogorsko-primorska i ostale eparhije Srpske Pravoslavne Crkve su imale još niz primjedbi na Predlog zakona, na koje im nikad nije odgovoreno, a večeras su, radi mira i bratske sloge, predložili samo tri.
Dostavljeni amandmani su predstavljali minimum minimuma koji je Vladi i Skupštini ponuđen od Crkve, kako bi se doprinijelo smirivanju društvenih tenzija i preduprijedile teške posljedice koje mogu nastati donošenjem ovakvog Zakona.
Amandman na članove 62, 63 i 64, koji su bili najproblematičniji, glasio je:
Članovi 62, 63 i 64 Predloga zakona brišu se i dodaje novi član 62 koji glasi:
„Imovinsko-pravni sporovi između Crne Gore i vjerskih zajednica u pogledu vjerskih objekata i zemljištu koji su nastali do 1. decembra 1918. godine isključivo se mogu rješavati pred nadležnim sudovima u parničnim postupcima u skladu sa ratifikovanim međunarodnim ugovorima, Ustavom Crne Gore, Zakonom o svojinsko-pravnim odnosima, Zakonom o državnom premjeru i katastru nepokretnosti i drugim relevantnim propisima.
Postupke će u ime Crne Gore voditi Zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore”.
Crnogorski režim je odbijanjem ovih amandmana, koji su predstavljali časni izlaz za sve u ovoj nečasnoj raboti, u suštini odbio da se o svojinsko-pravnim odnosima raspravlja pred sudovima ove zemlje u redovnim postupcima, u skladu sa preporukama Venecijanske komisije.
Na taj način su jasno potvrđene sumnje naše Crkve da se ovaj Zakon, prije i iznad svega, donosi, ne da bi se obezbjedila sloboda vjere već da bi se pristupilo otimačini imovine Pravoslavne Crkve i time započela realizacija cilja iz programa vladajuće partije, koji je proklamovao predsjednik te partije i predsjednik Crne Gore – stvaranju/“obnovi“ nove, državne, podobne i poslušne režimu “autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve“.
Svu odgovornost za posljedice donošenja ovakvog Zakona snose direktno poslanici koji su glasali za njegovo usvajanje, Vlada Crne Gore, koja ga je predložila, i Milo Đukanović, predsjednik Crne Gore, izazivajući, naročito hapšenjem opozicionih poslanika i nasiljem prema okupljenim građanima širom naše zemlje, nečuvene diobe i mržnju i uvodeći Crnu Goru u situaciju koja nikome dobra donijeti ne može.
Zahvaljujući ovome, pravoslavni vjernici u Crnoj Gori dočekuju jedan od najtužnijih Božića u novijoj istoriji.“, zaključili su.
Napišite svoj komentar!