Hristovim rađanjem, koje slavimo u ove dane svake godine iznova, i mi se rađamo kao novi ljudi – poručio je u Božićnoj poslanici vladika diseldorfski i cijele NJemačke Grigorije.



-Zato je to pravo vrijeme godine i naših života da se zapitamo kuda smo pošli, dokle smo stigli, koja nam je naredna stanica i da li na tom svom putu ugrožavamo druge ili ih čuvamo i štitimo? Jasno je, dakle, da je ovaj praznik simbol suštine i smisla života samog. Zašto? Zato što se Hristovo rođenje dogodilo radi nas i našega spasenja i zato što je svojim rođenjem Bogomladenac došao u ovaj svijet da bude sa nama, da nam bude brat, prijatelj, utješitelj, sapatnik, ali i saradosnik – naveo je on.


Gospod nam, dodaje, svake godine na ovaj praznik daje novu šansu da se duhovno ponovo rodimo, da speremo nečistoću svoje duše i da se umijemo božanskom blagodaću.




– Tu istu šansu bi trebalo i mi da damo jedni drugima i samima sebi. Stoga nije slučajno što se u zoru ovog praznika, po starom pravoslavnom običaju, mirbožimo, kako bismo jedni drugima oprostili sva međusobna ogrešenja, kako bi nam potom i sam Gospod mogao oprostiti. To je znak koji nam Hristos daje kao najveći dar i simbol božanske milosti na Božić, dar da oprostimo i prigrlimo jedni druge, svoje bližnje, a svaki čovjek je naš bližnji. Ovaj praznik, na čiju radost i smisao bi trebalo da nas podsjeti praznična atmosfera svuda oko nas, treba da nas sjeća i na radost novog, preobraženog života, da nas podsjeti da pravoslavno hrišćanstvo nije samo patnja i ridanje, da nije samo odricanje, već iznad svega i pre svega radost i radovanje – naveo je vladika Grigorije.


Kako kaže, ne bismo nipošto smjeli Božić površno izjednačavati s mnogobrojnim prazničnim rekvizitima koji se nalaze posvuda oko nas, nego bi trebalo stalno da se podsećamo temeljnog smisla ovog praznika, koji je izvor i istočnik istinske hrišćanske radosti.– Taj smisao je da ljubimo jedni druge po primeru Gospodnjem, koji je iz ljubavi prema čovjeku obukao tjelesne haljine njegove. Tu radost treba prigrliti objeručke, kao način života, mišljenja i djelanja, jer ona će razrijediti i razblažiti svaku našu tugu, bol i muku. Tako nam i ovaj praznik, podsjećajući nas na važnost radovanja, susretanja i punoće života, predstavlja jednu vrstu životnog putokaza koji bi trebalo da nas dovede do cilja – života vječnog.

Svakog Božića odista iznova otkrivamo Hrista, navodi vladika, i dodaje da kroz Hrista otkrivamo istinskog čovjeka, pa otuda proističe i naša radost, prisnost i proslavljanje.


-I to otkrivamo Gospoda koji nije nametljivac, diktator, rugač ili siledžija; Boga koji nije došao da nad nama caruje ili gospodari, nego da svima nama bude brat, prijatelj, sapatnik i saputnik. Zato je Božić uvijek simbol i putokaz koji nas vodi kroz mnoštvo prepreka i nedaća, kako bismo iznova pronašli pravi put, vaspostavili sistem vrijednosti, nanovo se rodili, demistifikovali sve postojeće poluistine i neistine, otkrili one božanske i vječne težnje i dimenzije u nama i uviđeli istinski smisao ljudskog postojanja. Osim što treba da oprostimo i prigrlimo one koji su nas uvrijedili, dušu nam ranili, bilo rečju ili djelom, u ove praznične dane treba da se sjetimo i onih kojima je potrebna naša pomoć, koji su nemoćni i u nemaštini, da ih se sjetimo molitvom, rečju i činjenjem, da im pomognemo, priteknemo im u pomoć onoliko koliko možemo.
Jer Božić je praznik darivanja, deljenja i brige za druge, i to ne samo za ljude nego za sva živa stvorenja i za svaku tvar.


-I za kraj da kažem još nešto što mi se čini važnim: radujmo se uvijek zajedno i jedni s drugima, jer – iako nismo srodnici po krvi – bližnji smo po Hristu, jeziku i domovini. Zato što češće treba da se sabiramo zajedno, da iskreno dijelimo i radost i tugu i da tako postavimo temelje zajednici koja će postati naša druga, vječna i neprolazna domovina, zajednici u kojoj će se, između ostalog, od danas pa nadalje osjećati sva ona božićna radost, milina i toplina o kojoj je ovde bilo riječi. Zato ne dopusti, Gospode, da Božiću, toj vječnoj vatri i svjetlosti i izvoru naših života kojim nam osvjetljavaš puteve – ikada okrenemo leđa, niti da ikada okrenemo lica jedni od drugih.


Mir Božji – Hristos se rodi! Vaistinu se rodi!