„Tooooo! Ajmooo! Bravo šampioni! Idemooo! Sale kralju! Bravo Kosa“, orilo se ovih dana iz kafića po centru. Na malim ekranima košarka. Igra „Crvena Zvezda“ protiv zagrebačke „Cedevite“. Košarkaši „Crvene zvezde“ treći put zaredom osvajaju trofej u Jadranskoj ligi (ABA ligi). U finalnoj seriji pobijedili su Cedevitu sa 3:0 i izborili plasman u Evroligu. Raduju se Trebinjci petom uzastopnom učešću Zvezde u najjačem evropskom takmičenju, a Sale tj. Kosa koga bodre je naš sugrađanin Saša Kosović, koji je već duži niz godina jedan od trenera prvog tima KK „Crvena zvezda“…

Saša Kosović je rođen u Sarajevu, gdje je napravio prve košarkaške korake, a 1994. godine sa porodicom doselio je u Trebinje. Nastavio da trenira košarku našem „Leotaru“ i po sopstvenom priznanju postao Trebinjac. Dok evocira uspomene na osamdesete godine prošlog vijeka, na dane bezbrižinog djetinjstva, oko usana mu titra osmijeh.
„Igrao sam basket s bratom, između zgrada, na lokalnom košarkaškom terenu. To je potrajalo par godina, sve dok nisam počeo da ‘smetam‘ starijim basketašima. Drugari su me odveli u mlađe kategorije KK ‘Bosna‘. Moj prvi trener je bio Boban Stanojević. U to vrijeme ‘Bosna‘ je bila jedan od najboljih klubova. Momci iz prvog tima su nam bili idoli“, iskreno priznaje Saša.
Preseljenjem u Trebinje, upisao se u KK „Leotar“. Za taj period ga vežu najljepše uspomene. Priča mi o sjajnoj atmosferi na treninzima i štimungu u ekipi.
„Trener nam je bio Bato Mičeta. Profesor fizičkog vaspitanja, koji je okupio jednu talentovanu grupu srednjoškolaca. Prelijepe su uspomene iz tog perioda. Prije svega na sjajnu ekipu sa kojom sam trenirao. Prijateljstva koja smo stekli tih godina traju i dan-danas i na to sam posebno ponosan“, ističe popularni Kosa i potvrđuje frazu da su prijateljstva stečena u djetinjstvu – prijateljstva za cijeli život.

„Kako smo stasavali tako nas je preuzimao Dejan Bodiroga. Većina nas je sa njim debitovala za prvi tim ‘Leotara‘. Ti prvi koševi u seniorskoj konkurenciji, prva putovanja i druženja puna smijeha su postavila KK ‘Leotar‘ na posebno mjesto u mom srcu“, sjeća se trenutaka treme, sreće, ali i tuge danas poznati trener, a u to vrijeme perspektivni košarkaš koji je završetkom Elektrotehničke škole u Trebinju, školovanje nastavio na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje, popularni DIF, u Beogradu. „U to vrijeme, kada smo završavali srednju školu, bila je velika dilema da li ostati u Trebinju i nastaviti igrati košarku ili otići na fakultet. Težak poslijeratni period i hronična besparica u profesionalnom sportu su ubrzali moju odluku, tako da sam se vrlo brzo opredijelio za odlazak u Beograd i upis na Fakultet za fizičku kulturu (DIF). Dilema oko izbora fakulteta nikad nije postojala. Po završetku fakulteta, završio sam i Visoku školu za trenere, koja mi je bila neophodna zbog sticanja trenerske licence“, ističe Saša da je, bez obzira koliko sportska karijera bila uspješna, potrebno uložiti trud u obrazovanje i razmišljati šta raditi po okončanju karijere profesionalnog košarkaša.

Priznaje da je za vrijeme studija imao želju da se oproba u trenerskom pozivu i da na taj način ostane vezan za košarku. Tako se u jednom momentu pojavila šansa da preuzme kadetsku selekciju KK „Beoas“, što je objeručke prihvatio. To mu je bila odskočna daska jer je dvije godine kasnije pozvan u KK „Cerak“, koji je bio jedan od najorganizovanijih klubova za rad sa mlađim selekcijama. Iz tog perioda nosi divne uspomene u radu sa djecom, koji smatra zaista posebnim, ali i idealnim načinom da teorijska znanja stečena kroz obrazovanje pretoči u djelo i tako formira sopstvenu trenersku filozofiju.
U julu 2007. godine, pred Sašom Kosovićem bio je novi izazov. Nijednog trenutka se nije dvoumio jer je dobio poziv da se vrati KK „Leotar“. Bio je to njegov prvi profesionalni angažman u trenerskoj karijeri.
„Tri prelijepe sezone. Radio sam sa seniorima, ali i nekim igračima sa kojima sam igrao u generaciji. Iz dana u dan smo napredovali. Tim je bio sve bolji i uigraniji. U to vrijeme sam se prvi put sreo sa ‘skautingom‘ i obavezom da pomažem prvim trenerima u pripremi utakmica“, ističe Saša da je to bilo jedno novo iskustvo za njega, koje mu je omogućilo da karijeru nastavi u KK „FMP“.
Slijedi ponovni odlazak u Beograd. Godinu dana kasnije dolazi do poznate fuzije KK „FMP“ i KK „Crvena zvezda“. Tako se Saša Kosović obreo u KK „Crvena zvezda“.

„Dolaskom u ‘Crvenu zvezdu‘ je došlo i novo dokazivanje. Za prvog trenera je imenovan Svetislav Kari Pešić, tako da je sam ostanak na poziciji pomoćnog trenera bila velika čast za mene, ali i ogromna obaveza i odgovornost. Osim svakodnevnih zadataka na treninzima, osnovno zaduženje je bilo skeniranje protivničkih ekipa. Veliki trener, sjajan čovjek i postavljanje temelja za ono što će uslijediti sa KK ‘Crvena Zvezda‘ u narednim godinama su stvari koje pamtim iz te sezone“, ističe Saša, koji je svojim talentom, savjesnim radom, požrtvovanošću i odgovornošću dokazao da zaslužuje ukazano povjerenje.
Jer, kako mi reče, ovogodišnji uzlet KK „Crvena Zvezda“ je samo posljedica jednog kontinuiranog rada svih ljudi u klubu. Rezultat nije došao preko noći, već je građen iz godine u godinu. Stručni štab se nije mijenjao duži vremenski period. Kostur tima čine srpski igrači Jović, Gudurić, Dangubić, Lazić, Simonović, Mitrović, Kuzmić… Neki su tu već par sezona. Upoznali su sistem, zna se ko šta radi i samo je bilo pitanje vremena kada će rezultati doći na naplatu. Velike pobjede koje su zabilježene u Evroligi su samo nagrada za veliki trud koji ekipa ulaže na svakom treningu, uz sjajne navijače koji prate svaku utakmicu. Sličan kontinuitet možemo primijetiti i kod najvećih evropskih ekipa koje dograđuju svoje timove iz godine u godinu, a kostur tima je ekipa od ranijih sezona.
Saglasan je trener Kosović sa navijačima i novinarima, koji tvrde da je Zvezdin timski duh nešto novo u našoj košarci, ali i dodaje:
„Nema tu neke posebne tajne ili tajnog recepta. Iza ovog tima je ogromna posvećenost na treninzima, odgovornost prema zadacima i obavezama i naravno kontinuitet igara u velikom klubu kao što je ‘Crvena zvezda‘. Ono što učvršćuje taj timski duh su osvajanja titula, velike pobjede protiv daleko moćnijih i bogatijih ekipa i nevjerovatna energija koja dolazi sa tribina“.
Saša Kosović je angažovan i kao trener u kampu Dejana Bodiroge.
„To je jedna divna priča koja traje već desetak godina. Kamp je postao prepoznatljiv ne samo u regionu, već i u Evropi. Nadam se da će biti sluha i ambicije da se još više napreduje i da će trajati u narednim godinama na radost svih“, naglašava Saša značaj Kampa u promociji Trebinja, ali i dodaje da je to još jedan divan razlog da mjesec dana provede u Trebinju.
Bude sa porodicom i prijateljima te sa nekadašnjim saigračima i današnjim rukovodstvom KK „Leotara“ razmijeni informacije o stanju u klubu čiji rad pokušava svakodnevno da prati. Iskreno se raduje svakom uspjehu KK „Leotar“ jer smatra da je ovaj grad rasadnik talenata u svim sportovima, naročito u košarci. Ukazuje na činjenicu da godinama okosnicu tima čine igrači i treneri iz Trebinja, što je rijetkost na našim prostorima.
„Savjet je teško dati kada finansijska situacija nije dobra i kada te sputava da dodatno ojačaš tim i obezbijediš bolje uslove za rad. Ipak, treba vjerovati u domaće snage, imati jasan cilj i težiti ka njemu. Uspjeh neće izostati!“ – poručuje jedan od kreatora pobjede u ABA ligi.
Jelena Kovačević/Glas Trebinja